Što je Operativna Ortopedija?

Operativna ortopedija je kirurška grana medicine koja se bavi operacijskim liječenjem bolesti i ozljeda sustava organa za pokretanje (lokomotorni sustav). Sastavni elementi tog sustava su kosti, zglobovi (hrskavica), ligamenti, mišići i tetive. Operacije mogu biti hitne ili programske (tzv. hladne).

Ortopedija kao struka uključuje i neoperacijsko (konzervativno) liječenje koje podrazumijeva upotrebu imobilizacije

- gipsanih i plastičnih longeta, cirkularnih gipseva, nepomičnih i pomičnih udlaga - ortoza, podlaktičnih štaka, hodalica, injekcija lijekova i pripravaka, fizikalne terapije i rehabilitacije.

​

Lokomotorni sustav može biti oštećen nekom bolešću, poznatog ili nepoznatog uzroka te ozljedom; akutnom (naglo nastalom) ili kroničnom (najčešće učestalim mikrotraumama kroz duže vrijeme).

Iako bolesti i ozljede mogu zahvatiti samo jedan element sustava ipak je češće zahvaćeno više dijelova ili čak svi.

​

Takve bolesti i oštećenja uglavnom se manifestiraju kao bol i ograničenje pokreta (funkcije) koji su najčešće prisutni istodobno, rjeđe samostalno. Bolesti se mogu manifestirati i kao vidljivi deformiteti (iskrivljenja).

​

Ako je bol uzrokovana mehaničkim razlogom, može se liječiti operacijom, obično nakon neuspješnog liječenja fizikalnom terapijom i lijekovima protiv bolova/upale (analgeticima). Pritom treba znati da postoje bolesti i oštećenja za koje se fizikalna terapija ne preporuča kao prva metoda liječenja. Naime vježbe povećanja opsega pokreta koje su sastavni dio svake terapije mogu povećati postojeće oštećenje i otežati ili sasvim onemogućiti uspješno operacijsko liječenje i konačan rezultat.

​

Ovisno o vrsti oštećenja i stupnju oštećenja tkiva odlučujemo se za konzervativno ili operacijsko liječenje.

​

U odnosu na konzervativno liječenje imobilizacijom (npr. lomova kostiju), operacijsko ima prednost u bržem povratku u aktivnost/posao. Poslijeoperacijska rehabilitacija započinje odmah, dok kod konzervativnog liječenja tek nakon sanacije oštećenja i skidanja imobilizacije (obično od 4 do 6, ponekad i do 8 tjedana).

 

Korist od takvog liječenja ima samo kost, dok druga tkiva, hrskavica u zglobovima, tetive i mišići trpe oštećenja radi imobilizacije i neupotrebe. Nakon takvog liječenja povratak u aktivnost i posao može biti jako dug (od nekoliko tjedana do više mjeseci, pa čak i godina).

​

Dugotrajno bolovanje ima nepovoljne učinke na sve. Ponajviše na bolesnika zbog smanjenja plaće, ali i na poslodavce jer su prisiljeni osigurati zamjenu za bolesnog radnika. U konačnici, na gubitku je cijelo društvo.

 

Operativno je liječenje zato često ne samo najkvalitetniji i najbrži nego i financijski najpovoljniji način povratka

u zdrav aktivan život.