Operativna Ortopedija
EBOT - European Board for Orthopaedics and Traumatology - Board Certified
Certificiran od Europske Komisije za Ortopediju i Traumatologiju
Kako liječiti bolove u ručnom zglobu - šaci?
Mi Vam možemo pomoći
je operacijska tehnika kojom se odstranjuje bolesna kost s oštećenom hrskavicom u korjenskom zglobu ručnog palca. Prijašnje operativne tehnike su na mjesto od kuda je odstranjena bolesna kost postavljale samo tetivu jednog od pregibača ručnog zgloba koja se može žrtvovati bez gubitka funkcije šake. Tada je bio riješen problem boli, ali bi bolesnik vrlo brzo primjetio nedostatak snage u palcu. Današnjom tehnikom se tetivom rekonstruira i ligament tako da palac ima novo uporište te je snaga stiska palcem očuvana.
odnosi se na bolne seznacije i osjećaj trnjenja prva tri prsta i djelomično četvrtog na rukama. Naime živac medijanus koji dovodi osjet u te prste može biti pritisnut od vrata do ručnog zgloba na više mjesta. Adekvatnim kliničkim pregledom i električnim snimanjem provodljivosti živaca
- EMNG ( elektromioneurografija) orjentiramo se o mjestu pritiska. Živac može biti pritisnut na više mjesta istodobno. Najčešća kombinacija su vrat i ručni zglob. U tom slučaju pritisak u ručnom zglobu može biti i manji pa da uzrokuje tegobe, za razliku od potrebnog jačeg pritiska ako živac nije pritisnut u vratu. Konzervativno liječenje fizikalnom terapijom se može pokušati ali je rijetko kad uspješno. Jednostavnim operacijskim zahvatom u lokalnoj anesteziji rezom od 1 cm, smanji se pritisak na živac. Bolesnik primjećuje poboljšanje gotovo momentalno i može odmah ići kući. Pa ipak u slučaju da tegobe traju duže od 9 mjeseci, nekad godinu dana, može doći do trajnog oštećenja živca. Tada oporavak traje duže. Ponekad potpuni oporavak i nje moguć. Operacijsko liječenje se preporuča bez obzira jer je jednostavno, a nakon operacije postojeće tegobe se neće pogoršavati.
atrofija malih mišića šake zbog zakašnjelog operacijskog liječenja sindroma karpalnog tunela
je bolni ili bezbolni fenomen kada se prst na šaci može lako presavinuti, a teško ili nikako ponovno ispružiti. Uzrok je zadebljanje tetive koja pri ispružanju prsta nailazi na prvi ligament koji drži tetivu uz kost. Pri pokušaju ispružanja prsta vidljv je škljocaj. Operacijskom zahvatom u lokalnoj anesteziji presiječe se ligament i na taj način tetiva slobodno kliže. Ligament se može presijeći bez oštećenja funkcije prsta.
Škljocavi prst neposredno nakon operacije u lokalnoj anesteziji
Operacijski rez postavljen je u prirodnoj brazdi dlana radi boljeg estetskog i funkcionalnog rezultata
je upala tetiva ispružača palca na ruci u području ručnog zgloba. Na tom mjestu tetive su u svom skučenom tunelu. Kod ponavljanih kretnji ručnim zglobom uz stistnuti palac dolazi do trenja i upale. Konzervativno liječenje sastoji se u korišenju lijekova protiv upale i bolova, davanju injekcija dugodjelujućih protuupalnih lijekova ili plazme bogate trombocitima. U slučaju neuspjeha liječenja, operacijom se otvori tetivni tunel te se očisti ležište kao i same tetive od priraslica koje podržavaju upalu.
radi se o jako bolnom benignom zadabljanju krvnih žilica i živaca ispod nota. U lokalnoj anesteziji odigne se nokat, odstrani tvorba te se nokat ponovno postavi u svoje ležište uz pričvšćivanje s dva šava.
svaki zglob ima dvije ovojnice. Čvrstu tzv. zglobnu čahuru koja određuje krajnji opseg pokreta
i stabilizira zglob te unutarnju meku tzv. sinovijalnu ovojnicu. Ona stvara zglobnu tekućinu koja podmazuje zglob i hrani hrskavicu. Kada na jednom mjestu vrsta čvrsta ovojnica oslabi i pukne, unutarnja se kao balon progura kroz pukotinu i postane vidlijva pod kožom. Promjena najčešće nije bolna. Moguće je punkcijom odstraniti tipični sadržaj (kao gel). Međutim balon, iako trenutno ispuhani ostaje prisutan kao i ponovna mogućnost da se napuni. Operacijom se nađe mjesto na zglobnoj čahuri od kuda ide ganglion te se on odstrani a čahura se zatvori šavom. Moguća je ponovna pojava gangliona ali ne na operiranom mjestu već kraj njega jer je čahura oslabila na novom mestu.
Bolovi u ručnom zglobu mogu biti izazvani poremećajem cirkulacije u polumjesečastoj kosti. Tome može ali i ne mora prethoditi trauma. Na RTG snimci ne vide se promjene sve do posljednjeg stupnja oštećenja. Snimanjem magnetskom rezonancijom bolest možemo verificirati u ranoj fazi. Ovisno o mogućem uzroku bolest se može liječiti konzervativno. Ipak operacijsko liječenje je češće. Takvi bolesnici imaju značajnu razliku u dužini dvije podlaktične kosti radi čega dolazi do neujednačenog pritiska na polumjesečastu kost. Često se radi operacija skraćenja duže kosti podlaktice (npr. lakatna kost - ulna).
prsti su anatomski izuzetno kompleksno građeni. Osim jedne tetive ispružača - ekstenzora i dvije tetive pregibača - fleksora postoje njihove međusobne poveznice. Tako npr. tetiva ispružača se iznad prvog zgloba prsta dijeli u tri tijela. Središnji dio se hvata na prvu sljedeću kost dok dva postranična dijela svoje hvatište imaju na zadnjoj kosti prsta neposredno prije nokta. Kod deformiteta butonniere, centralni dio tetive ili pukne ili se produži te postane nefunkcionalan. Prst se više ne može potpuno ispružiti u prvom zglobu. Vremenom postranični dijelovi tetive ispružača prsta se pomaknu prema tetivama pregibača te zamijene svoju funkciju. I oni postaju pregibači. U slučaju da deformitet dugo traje skvrči se zglobna čahura ispod tetiva pregibača te se više prst ne može pomaknuti niti pasivno. Operacijom se centralni dio tetive ekstenzora, upotrebom dva mini sidra ponovno pričvrsti za kost. Prednost upotrebe sidra u odnosu na klasičnu operaciju je ta da se tetiva pričvrsti točno na adekvatnoj udaljenosti i napetosti a ne napetija kao što je bilo prije upotrebe sidra. Ovakav pristup omogućava bržu i potpuniju rehabilitaciju operiranog prsta.
Kod rupture postraničnog ligamenta koji centrira tetivu ispružača prsta točno iznad zgloba šake, tetiva se pomakne u prostor između dva zgloba. Budući više nije napeta, zapravo je funkcionalno preduga, ne može u potpunosti ispružiti prst. Takve ozljede moguće su kod boksača. Operacijom se rekonstruira postranični ligament najčeće dijelom same tetive i na taj način se tetiva opet centrira točno iznad zgloba.
Skafoidna kost u ručnom zglobu ima prirodno slabu cirkulaciju. Pri prijelomu te kosti bez obzira na liječene često dolazi do produženog cijeljena pa i do nezaraštavanja kosti. Nastaje tzv. lažni zglob - pseudartroza. Takva nezarasla kost može u potpunosti oštetiti cijeli ručni zglob na način da ošteti hrskavicu. U tom krajnjem slučaju radi bolova potrebno je ukočiti cijeli ručni zglob. Ako se pak prijelom ili nesrasla kost dijagnosticiraju prije većeg oštećenja ručnog zgloba potrebno je operacijom pričvstiti ulomke kosti vijkom s ili bez umetanja koštanog klina radi boljeg cijeljenja. Koštani klin može imati i vlastitu krvnu opskrbu. Ipak bez obzira na operaciju potrebna je dugotrajna imobilizacija.
Najčešći prijelom kosti je prijelom palčane kosti. Budući skoro uvijek pukne na istom - tipičnom mjestu tako je i dobio ime. Prijelom bez pomaka liječi se konzervativno podlaktičnom imobilizacijom. Prijelom uz pomak potrebno je prvo reponirati (u lokalnoj anesteziji) nakon čega slijedi nešto duža imobilizacija. U slučaju daje prijelom kompleksiji ili kada je došlo do pomaka nakon repozicije, potrebno je ulomke stabilizirati posebnom niskoprofilnom pločicom i vijcima koji ne strše iznad pločice te ne ometaju rad tetiva. Osteosintetski materijal (pločice i vijci) na gornjim ekstremitetima ne moraju se odstranjivati kada kost zaraste.