Upute za ortopedske bolesnike - Operativna Ortopedija

Ove upute za bolesnike trebale bi olakšati komunikaciju sa specijalistom ortopedom. U ortopedskoj ambulanti specijalist će u razgovoru s Vama saznati razlog dolaska, dužinu trajanja tegoba, da li su nastale vezano uz neku traumu ili spontano, da li ste liječeni fizikalnom terapijom i kakav je bio uspjeh, da li trošite kakve lijekove protiv bolova, koliko često i u kojoj dozi, na skali od 0 do 10 koliko bi procjenili intenzitet bolova, bude li Vas bolovi iz sna. Taj dio pregleda zove se anamneza.

​

Nakon toga slijedi klinički pregled/status. Različitim kliničkim testovima se osim bolnog zgloba pregledaju i susjedni zglobovi npr. kralješnica i kuk kod pregleda koljena. Uvjek se uspoređuju lijevi i desni zglob.

Nakon toga ortoped već ima određenu sumnju o bolesti te može postaviti tzv. radnu dijagnozu koja se može promjeniti nakon obavljenih dijagnostičkih pretraga.

U ortopediji od dijagnostičkih pretraga koristimo standardne i specijalne RTG snimke za pregled kostiju. UZV-om se mogu pregledati meka tkiva, ligamenti zgloba, tetive, verificirati izljev u zglobu, hematom u mišiću. Kompjutoriziranom tomorafijom- CT-om moguće je slojevito pregledati kosti i zglobove, ali bez preciznih podataka o mekim tkivima. Kada nam je potrebna precizna dijagnostika mekih tkiva, a djelomično i morofologija kosti koristimo magnetsku rezonanciju.

Magnetska rezonancija je uređaj koji ne zrači RTG zrake kao RTG aparat i CT. Do sada nije opisano štetno djelovanje. Radi se o velikom elektromagnetu koji molekule vode koje se ponašaju kao mali magneti pozicionira u jednom smjeru. Buka koja se čuje prilikom snimanja zapravo su elektromagnetski impulsi koji remete usmjerenost molekula vode. Kompjutor zatim očitava koliko je vremena potrebno da se te molekule ponovno vrate u isti smjer. Tom vremenu pridružene su crna, različite nijanse sive i bijela boja. Za kvalitetnu snimku potreban je kvalitetan aparat, preporuka najmanje 1,5 T (Tesla), vrhunski software te educirani inženjeri medicinske radilogije koji za svakog pojedinog bolesnika programiraju snimanje na uređaju. Konačno radiolog koji očitava snimke mora biti educiran i iskusan.

U rjetkim slučajevima ortoped može zatražiti i laboratorijsku dijagnostiku iz krvi bolesnika, najčešće su to KKS kompletna krvna slika, SE sedimentacija i CRP-ce reaktivni protein kao pokazatelji upale, te rjeđe Ac. uricum - uričnu kiselinu kod sumnje na giht. Opaska povišeni urati bez kliničih znakova nisu giht i ne zahtjevaju liječenje lijekovima.

​

Konačno liječnik će postaviti dijagnozu, što precizniju te objasniti bolesniku optimalnu metodu liječena. Može i navesti druge tipove liječenja te razjasniti zašto preporuča jednu metodu a ne druge.