top of page

Estetska ortopedija -Operativna Ortopedija

Estetska kirurgija dio je specijalnosti koja se zove plastično - rekonstruktivna kirurgija. Estetskim zahvatima samo na licu bave se i specijalisti otorinolarignologije (uho, grlo, nos), maksilofacijalni kirurzi (lice i vrat). Nažalost ne znači da educirani operater ima i prirodni smisao za estetiku. Tome svjedoče svakodnevni primjeri izobličavanja ljudskog lica i tijela pod krinkom mladosti i lijepote. Često osobe koje su povrgnute tim zahvatima ne izgledaju ni mlađe niti lijepše, već (najblaže rečeno) drugačije. Usporedbom fotografija iz mladosti primjećujemo bitne razlike, umjesto sličnosti.

​

U ortopediji isto tako možemo govoriti o estetici. Bilo kakav deformitet tijela koji narušava simetriju nije ugodan oku. Kod većih stupnjeva deformiteta često se radi i o udruženom funkcionalnom deficitu. Takvo stanje može biti bolno ili bezbolno.

 

Postranična iskrivljena vrata u djece (tortikolis), iskrivljenja kralješnice (kifoza, skolioza), skraćenje ruku ili nogu, X ili O koljena, spuštena stopala, prekobrojni prsti, deformirani prsti šaka i stopala (npr. haluks valgus - čukljevi) pripadaju u takvu kategoriju.

 

Pri odluci za operacijsko liječenje bitno je primjetiti ima li bolesnik samo estetski problem, kombinaciju s funkcionalnim nedostatkom ili se radi samo o problemu funkcije (s ili bez bolova). Kod rješavanja estetskog problema bolesnik mora biti upućen u mogućnosti i eventualna ograničenja operacijskog zahvata. U očekivanjima bolesnik može biti i nerealan. Tu je bitna funkcija operatera koji će mu prije operacije detaljno opisati mogućnosti i upozoriti na nerealnost zahtjeva. U pojmu estetika veće ili manje nije poželjno već se bolesnik i operater moraju odlučiti za optimalno.

 

Primjereno deformitetu i svakom bolesniku individualno. Iako su sve kosti i zglobovi u ljudi slične ipak nisu iste, a male ili veće razlike čine estetske i funkcionalna razlike.

Bolesnik i operater prije operacije toga moraju biti svjesni, te u tom slučaju obostrano zadovoljstvo neće izostati.

​

Stopalo je kao i šaka izuzetno kompleksno dizajnirano. Veliki broj kostiju i zglobova, tetiva i mišića sudjeluje u pokretima. Pa ipak stopalo ne korisimo kao šaku. Za razliku od majmuna, naše stopalo načelno isključivo služi prenošnju tjelesne težine pri hodu. Dizajnom nije prilagođeno snažnom hvatanju i preciznom držanju kao šaka. Pa ipak funkcija našeg stopala je danas zanemarena.

 

Ono je namjenjeno za hod po neravnom terenu, te se u mnoštvu zglobova prilagođava podlozi i omogućava ostatku tijela uspravan stav. Danas uglavnom hodamo po ravnim plohama pri kojima se većina naših zglobova stopala ne pomiču, a mišići koji bi se trebali napinjati i opuštati prilagođavajući se neravninama tla ili su potpuno opušteni , neaktivni ili su stalno napeti, kontrahirani.

 

Moderna obuća blokira većinu prirodnih kretnji stopala. Iako su prednosti hoda u cipelama s visokim petema odavno poznate, s funkcionalnog stanovišta one imobiliziraju cijelo stopalo. Jedina kretnja je u gležnju. Budući hod u takvim cipelama nije prirodan vremenom se mogu javiti tegobe u smislu spuštenog poprečnog svoda stopala, osjećaja umora krajem dana, bolova te pojave natisaka te drugih deformiteta na tabanu ili na prstima. Iako je sklonost deformiteta uglavnom urođena, hodanjem u uskim i cipelama s visokom petom deformitet se pogoršava. U ljetnim mjesecima osobe koje takvih problema skrivaju svoja stopala, a ponekad im je hod radi bolova i totalno otežan, onemogućen.

 

Naravno da i za takve situacije postoji rješenje.

bottom of page