Kako liječiti estetske deformitete u ortopediji?
Mi Vam možemo pomoći
Puknuće ili istegnuće središnjeg dijela tetive ispružača prsta šake rezultira nemogućnosti aktivnog ispružanja u prvom zglobu prsta do šake. Vremenom se postranični dijelovi iste tetive pomaknu prema dolje i postaju aktivni pregibači prsta. Deformitet ako se ne liječi završava potpunim ukočenjem tog zgloba. Takav deformitet onemogućava svakodnevne aktivnosti kao što su umivanje i stavljanje šake u džep. Operacijskim liječenjem rekonstruira se hvatišta puknute tetive uz upotrebu bioresorbilnih sidara koja omoućavaju bolju rehabilitaciju pokretljivosti prsta.
Deformitet je najčešće urođen i često dovodi do oštećenja zgloba radi loše uravnoteženosti prijenosa tjelesne težine na zglobnih tijela. Prije jačih oštećenja hrskavice deformitet je bezbolan.
S druge strane artroza, bolest kod koje nestaje hrskavica vremenom dovede do promjene oblika koljena (više u O ili više u X). Deformiteti koljena nastali na podlozi artroze načelo su bolni.
Oba gore navedena različita uzroka deformiteta mogu se ispraviti operacijama tzv. korektivnim osteotomijama, kojima se korigira i uravnotežuje prijenos tjelesne težine preko zglobnih tijela kakav je kod zdravog normalnog koljena. Kod artroze moguće je i korigirati osovinu tako da se više težine prenosi preko zdravog dijela zgloba i na taj način štiti bolesni dio.
U konačnici kod potpunog oštećenja hrskavice moguće je zamijeniti cijeli zglob. Tada osim što se umjetnim materijalima nadomjesti nedostatak hrskavice, ispravi se i prethodni O ili X deformitet.
Kod konzervativnog liječenja imobilizacijom, kost može zarasti pod određenim kutom te je manje ili više vidljiv deformitet. Određeni kutovi su tolerantni obzirom na funkciju susjednih zglova. Rjeđe do zaraštavnja kosti pod određenim kutom dolazi nakon operacijskog liječenja. Takvu kost mogće je ispraviti tzv. korektivnom osteotomijom, a ravni položaj zadrži se upotrebom specijalnih pločica i vijaka ili naročitih intramedularnih čavala (posebni čavli koji idu kroz srednišnji kanal duge velike kosti) a dodatna stabilnost postiže se vijcima koji se postavljanju okomito na taj čavao i prolaze kroz njega.
je potencijalno bolan ili bolan deformitet stopala koji nastaje zbog urođene slabosti tzv. vezivnog tkiva u ligamentima i zglobnim čahurama stopala. Primjećujemo ga i kod djece, u mlađoj i starijoj životnoj dobi. Deformitet započinje u zglobu iznad zgloba palca gdje i nije tako vidljiv. Vidljiv je posljedični pomak palca prema van te izbočina s unutarnje strane stopala na prvom zglobu palca. Korektivni aparati koje je moguće kupiti ne ispravljaju deformitet, dapače ga pogošavaju jer guraju i palac kao i kost iznad njega u smjeru početnog nastanka deformiteta. Jedino uspješno liječenje je operacijsko. Individalnim pristupom svakom bolesniku, a nakon detaljnog pregleda i analize posebnih RTG snimku preporučit ćemo optimalnu vrstu operacije. Postoji mogućost da se deformitet vrati, ali nikad u onom stupnju kao prije operacije. Moguće je napraviti operaciju gdje nema mogućnosti povratka deformiteta ali se te operacija ne preporučjuju kao prva, jer u većine prva uspije. Ta operacija je zahtjevnija s više metalnih ugradbenih djelova te uz žrtvovanje pokretljivosti jednog zgloba (zglob se operacijom ukoči). Boravak u bolnici je jedan dan,a hoda se uz cipelu za hodanje kod koje je oslonac samo na peti. Štake služe samo za ravnotežu. Nakon 1 do 1,5 mjeseci kosti i meka tkiva zarastu u korigiranom položaju i može se hodati u konfekcijskoj obući normalno.
U slučaju ponovne pojave deformiteta nakon prethodnog operacijskog liječenja pristupa se reoperaciji koja je obično kompleksnija uz upotrebu više implantata potrebnih za stabilizaciju kosti.
kao što kod haluksa valgusa palac se pomiče prema van, kod ovog deformiteta mali prst je jako pomaknut prema unutarnjem dijelu stopala, stopalo je šire te nastaju natisci s vanjske i/ili donje strane stopala, hod je bolan i otežan kao i nošenje konfekcijske obuće. Ovisno o tipu deformiteta, koji se procjenjuje RTG snimkom stojeći, operacijom se korigira položaj. Moguće se da se pri korekciji upotrijebe i mini tj mikro vijci koji ostaju u kosti a ne smetaju pomicanju tetiva te se ne moraju vaditi.
Desno stanje prije, lijevo nakon operacije
kombinacije je dva gore opisana deformiteta
Deformitet stopala kod kojeg je radi skraćenja metatarzalne kosti prst izgleda znatno kraće. Najčešće je zahvaćena 4. metatarzalna kost, ali mogu i ostale. U početku je to kozmetski defekt, dok kasnije u životu radi nepravilnog opterećenja stopala pri hodu počinje bol. Operacijskim liječenjem moguće je produžiti kraću kost te eventualno skratiti okolne kosti radi postizanja boljeg kozmetskog rezultata. Kod jako velikih deformiteta definitivno riješenje moguće je postići tek u drugoj operaciji nakon što su se kosti i meka tkiva ( ligamenti, tetive, krvne žile i živci ) prilagodili na novu dužinu poslije prve operacije.
bolno je ograničenje mogućnosti pomaka palca više prema gore radi nastanka koštane izbočine. Konzerativno moguće je postaviti pod ortopedski uložak elastičnu traku (pero) koja djelomično ograničava puni pokret palcem prema gore. U težim stupnjevima operacijom se odstrani koštana izbočina. U slučaju potpunog nestanka hrskavice iz zgloba (artroza) moguće je ugraditi parcijalnu ili totalnu endoprotezu.
su kombinacija deformiteta u prvom i drugom zglobu prsta.U prvom kost je pomaknuta jako prema gore, a drugom jako prema dolje. Iznad tog drugog zgloba nastaju natisci, crvenilo bol. Tetive s gornje i donje strane prsta su napete. Prst je skvrčen. Deformitet je često udružen sa spušenim poprečnim svodom stopala. Operacijom na kostima i mekim tkivima (tetive, ligamenti, zglobna čahura) moguće je ispraviti prst. Ovisno o stupnju moguće je i zadržati kretnje u zglobovima. U slučaju artroze, prst se ispravlja, ali se zglob operacijom ukoči. Načelno to ne smeta pri hodu.
takve prste moguće je skratiti, najčešće uz posljedično ukočenje najudaljenijeg zgloba na prstu, bez poremećaja funkcije.
Prekobrojni prsti ili dijelovi prsta najčešće se operiraju već u ranom djetinjstvu. Ipak neki bolesnici se odluče za operaciju nakon završetka rasta. Nakon analize RTG snimke potrebno je uočiti radi li se samo o višku mekih tkiva ili je i u potpunosti razvijena kost. Pri operacijskom liječenju bitno je i uzeti u obzir stanje susjednih zglobova kao i vrška prsta s noktom.
pokraj tzv. navikularne kosti s unutarnje strane stopala kod nekih ljudi javlja se prekobrojna kosti. Ona može biti spojena s navikularnom ili imati pravi zglob s njom. Nekim ljudima takva izbočina s unutarnje strane stopala stvara natiske i bolove. Operacijom se odstrani višak kost i na taj način rješavaju se tegobe.
nokti na rukama režu se polukružno, a na nogama ravno. U slučaju polukružnog rezanja postranični rubovi nokta mogu zapeti u koži te nastaje ranica koje se ubrzo inficira. Tijelo se štiti stvarajući tzv. granulacijsko tkivo koje je sastavljeno od upalnih stanica, kapilara i bakterija. To se naziva još i divlje meso. Opisano je mnoštvo različitih operacija. Ono što nikako ne bih preporučio je odstranjenje cijelog nokta. Prvo takvom operacijom se ne rješava trajno problem jer kad nokat naraste opet se javljaju tegoba, i drugo noktu treba dugo da naraste. Poštednijim zahvatom koji se odstrani 1 mm tzv. matriksa (dio iz kojeg nokat raste) i isto toliko nokta uz odstranjenje divljeg mesa u potpunosti (do u zdravo) te postavljenjem dva šava koji će približiti rubove rane tegobe su u potpunosti rješavaju. Šavi se odstane za 14 dana.
iako se sve pete u ljudi sličen ipak nisu iste. Neki ljudi imaju četvrtasti gornji kraj petne kosti za razliku od zaobljenog. Ahilova tetiva se veže u donjoj trećini petne kosti. Kod ljudi s četvrtastim završetkom petne kosti oštri rub kosti izbočuje se i struže po tetivi. To stvara upalu i bolove te mogućnost puknuća tetive. Na koži stražnje strane pete vidljivo je izbočene, crvenilo i bolnost na pritisak. Žene koje nose visoke pete najčešće nemaju tegoba je se u tom položaju tetiva odmakne od kosti. Najčešće su bolesnici s tegobama muškarci naročito sportaši. Mini incizijom ili artroskopski moguće je ostraniti koštanu izbočinu. U slučaju jačeg oštećenja tetive potrebno je mini open pristupom pregledati tetivu, odstraniti bolesne dijelove te tetivu pojačati naročito čvrstim šavima koji se pričvrste u petnu kosti posebnim sidrima. Ona mogu biti od metala (titan) ili od bioresorbilnih materijala (vremenom se otope).
najčešće nastaju radi spuštanja poprečnog svoda. Tada se mogu lako napipati glavice kostiju prednjeg dijela stopala. Oslonac pri hodu ide preko tih kostiju te se potkožno tkivo stanjuje a koža zadeblja. Nastaju bolovi. U slučaju neuspjeha nošenja ortopedskih uložaka s metatarzalnim jastučićem koji bi trebao podići svod i rasteretiti kosti moguće je operacijom sanirati tegobe. Najčešće je problematiča druga kosti koja je i najduža te preko nje ide sva težina pri hodu. Operacijom se ta kost skrati na razinu ostalih i/ ili se podigne te se ponovno rekonstruira poprečni svod.